Kanalizacijska mreža Arbanasi koja gravitira na CP Arbanasi II
Radovi na sustavu odvodnje gradskog naselja Arbanasi započeli su u rujnu 2009 godine, sa predviđenim završetkom radova do sredine 2010. godine. Izgradnja predmetnog sustava odvodnje otpadnih voda sastoji se od 20 gravitacijskih kolektora, od toga 19 fekalnih i jedan oborinski kolektor, te 4 zacjevljena kanala, čime se rješava problem odvodnje fekalnih voda kao i oborinskih voda većeg dijela gradskog naselja Arbanasi koje gravitira na crpnu stanicu Arbanasi II.
Ukupne duljine novih kolektora iznose:
- kolektori oborinskih voda cca. 266 m
- kolektori fekalnih voda cca 3376 m
- zacjevljeni kanali cca 989,5 m
CP Zgon i pripadajući kolektori u Diklu
Radovi na sustavu odvodnje gradskog naselja Diklo započeli su u svibnju 2009 godine, sa predviđenim završetkom radova do svibnja 2010. godine. Ovim projektom započelo je rješavanje problema odvodnje otpadnih voda naselja. U ovoj fazi radova predviđena je izgradnja dvije crpne postaje, te razdjelnog sustava odvodnje. Sakupljena fekalna otpadna voda transportirati će se putem crpnih postaja do Uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Borik , te će se nakon pročišćavanja ispuštati dugim podmorskim ispustom u zadarski kanal. Sakupljena oborinska voda ispustiti će se 25 – metarskim ispustom u obalno more. U ovoj fazi radova sustava odvodnja naselja Diklo ugovoreno je sljedeće:
- crpna postaja Zgon
- crpna postaja Zgon 1
- kolektori oborinskih voda cca. 1100 m
- kolektori fekalnih voda cca 1208 m
- tlačni cjevovod cca 19 m
V faza Matije Gupca i okolnih priključnih ulica
Radovi na sustavu odvodnje V faze Matije Gupca ugovoreni su i započeli zajedno sa radovima na crpnoj stanici Zgon i pripadajućom kolektorskom mrežom u Diklu, u svibnju 2009. godine. S obzirom na prekid radova tijekom turističke sezone rok za završetak radova pomaknut je do svibnja 2010 godine. Ova dva navedena projekta odvodnje omogućavaju u bliskoj budućnosti rješavanje problema odvodnje kompletnog naselja Diklo. Također je u sklopu radova predviđeno polaganje dijela tlačnog cjevovoda prema crpnoj stanici Park, čija je gradnja predviđena u 2010., isto tako se rješava problem oborinskih voda duž ulice Matije Gupca i okolnih ulica prespajanjem na novi ispust.
Predviđena je izgradnja sljedećih kolektora:
- kolektor oborinskih voda cca. 548 m
- kolektori fekalnih voda cca 107 m
- tlačni cjevovod cca 542 m
- tlačni cjevovod od crpne postaje Park cca 106 m
• REZULTATI ISPITIVANJA OTPADNE VODE
• TEKUĆI GRAĐEVINSKI RADOVI
• ZANIMLJIVOSTI
Nepresušan izvor
Kanalizacija kao sirovina za proizvodnju biodizela
Današnja tehnologija može proizvoditi biodizel od mulja iz gradske kanalizacije koji otprilike košta koliko i dizel proizveden iz nafte, tvrdi dr. David Kargbo iz ureda za inovacije američke agencije EPA, Office of Innovation, Environmental Assessment & Innovation Divisiona smještenog u Philadelphiji.
Njegovu je analizu objavio znanstveni časopis Energy & Fuels američkog kemijskog društva ACS. Mulj je čvrsti materijal koji ostaje nakon obrade otpadnih voda iz kanalizacije u postrojenjima za pročišćavanje voda. Danas se u proizvodnji biodizela uobičajeno koristi čisto biljno ulje ili ulje iz sjemenki koje je skupo i koje čini između 70 % i 85% ukupnih proizvodnih troškova, primjećuje dr. David Kargbo. Kao posljedica toga, sve se više za sirovine koriste nejestive biljke poput jatrope, životinjske masnoće i rabljena kuhinjska ulja. Kao dobar izvor sirovine za biodizel pokazao se i kanalizacijski mulj, piše portal znanost.com.
Prednosti korištenja mulja za tu svrhu su višestruke. Ima ga u velikim količinama. Samo u SAD godišnje se u postrojenjima za pročišćavanje voda dobije 6.2 milijuna tona mulja. Proizvodnja biodizela može ukloniti veliki dio problema koji se javljaju sa zbrinjavanjem mulja te tako može pomoći i oko energetskih i oko ekoloških pitanja.
Temeljni proces za proizvodnju biodizela iz mulja je proces transesterifikacije lipida pri čemu se može proizvesti 1.8 milijardi galona biodizela, što je 0.5 % godišnje potrošnje naftnih dizela.
Alkalno-katalitička transesterifikacija mnogo je brža nego kiselinsko-katalitička transesterifikacija te se najčešće komercijalno koristi, piše znanost.com. Međutim, za sirovinu koja ima više od 1% slobodnih masnih kiselina poput mulja, preporuča se kiselinsko-katalitička transesterifikacija koju potom slijedi osnovni katalitički proces jer bi se u slučaju primjene alkalno-katalitičke transesterifikacije kod visokih razina slobodnih masnih kiselina stvarali sapuni.
Da bi se povećala proizvodnja biodizela, postrojenja za pročišćavanja voda mogu koristiti mikroorganizme koji proizvode veliku količinu ulja, navodi Kargbo. Samo taj postupak bi mogao povećati proizvodnju biodizela na 10 milijardi galona, što je više nego trostruko veći iznos od sadašnje proizvodnje biodizela. Problem predstavljaju farmaceutske kemikalije u kanalizaciji. One zahtijevaju pažljivi odabir tehnologije prerade voda i mikrobe koji su selektivni za te kemikalije.
Unatoč tome, kako tvrdi Kargbo, proizvodnja biodizela iz kanalizacijskog mulja može dugoročno biti vrlo profitabilna. Trenutno procijenjeni troškovi proizvodnje iznose 3.11 dolara po galonu. Da bi bili tržišno konkurentni, taj bi iznos trebalo još sniziti na razinu 3 dolara po galonu ili niže koliko košta dizel iz nafte.
